|
|
| < | ožujak, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla,
svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom
leži teška noć;
Čelom mi se truni
spomen tvojih vlasi—
Ljubavi daleka, kad ćeš,
kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da
umrla si,
Udaljenost ima smrti
tužnu moć,
Srcem srsi, strasti,
dušom sumnje, strasi—
Poginut ću noćas i
za dragom poć.
— Ljubav nije sreća!—
znaš li kad mi reče?—
— Ljubav, to je rana,
i ta rana peče,
— Ljubav boli, boli,
kao život boli,
— Teško, teško onom
koji jako voli.—
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je,
plamen,
Ali muči samo kad sam sam
—ko kamen.
Evo ovako, oprostite što nisam pisala postove. To je bilo zato što sam zaboravila lozinku >.< ( Čudi me što nisam plavuša... )
A onda sam se sjetila lozinke, evo maloprije ;)
Valentinovo - Prošlo je sasvim super. Gledao me, i bilo je pogleda... ;) Bilo je predobro, plesali smo, skakali... :DD Samo mi je žao što se ništa nije desilo između nas dvoje :$$
Ali nema veze. Život ide dalje ;)
Valentinovo je prošlo, i poslije Valentinova on je saznao da ga volim, kao i cijela škola.
Naravno, znate kako to ide. Rekla sam prijateljici, ona je rekla svojoj sestri koja ide u njegov razred, ona je rekla prijatelju, i taj njegov prijatelj rekao je Njemu!
I, kao i uvijek, rekao je i cijeloj školi. Zato sad svaki dan moram njega podnosit kako me zove Njegovim prezimenom. -.-"
Sada su me svi počeli zvat Njegovim prezimenom, i to mi je postao nadimak.
K me stalno ignorira. Vidi se da me nekad pogleda, ali to je sve!
Izgleda da je i on umoran od svega toga. Žao mi je što sam se zaljubila u njega, jer i on to mora sve podnosit ://
Želim mu nekako reći :"Hvala ti što me trpiš", ali teško je. Rekla sam zato njegovom prijatelju da mu to kaže, i nadam se da mu je prenijeo poruku.
Ali usudila sam se reći mu da ga volim. Poslala sam mu poruku na fejsu, i u poruci sam napisala kako je istina da ga volim, i da on može o meni mislit šta god hoće, ali da i ja imam osjećaje...
Uglavnom, živim s tim.
Roditelji me guše, nedaju mi van. Samo moram učit i učit, jer sam počela dobivat lošije ocjene iz testova, što je prava katastrofa.
Jučer sam se izderala na njih kako nemaju pojma kako mi je, kako svaki dan plačem, i rekla sam im sve što mi je bilo na duši.
Zato mi je danas odmah lakše :)
Imam još jedan problem. Saznala sam da se jedna cura iz drugog razreda reže, i to zbog nekog običnog balavca koji je godinu stariji od nje. Ta cura je u školi na glasu kao "loša cura" tj. "laka cura". Kako god.
Pokušavam joj pomoći, kao i još 10 osoba koje joj govore da to ne smije radit. Završit će u bolnici, a to ne želim, iako je baš i ne volim.
Svi je pokušavaju odgovorit od toga, ali ona ne može prestat. Postalo joj je kao ovisnost.
Kroz sve to prolazim sa prijateljicama koje su uvijek uz mene. Dižu me kada padam, daju mi nadu za dalje, i govore mi da ne odustajem.
Ima još vremena za ljubavi i za sve. Još sam mlada, i to moram prihvatiti.
One su uvijek uz mene, i drago mi je što ih poznajem. Drago mi je što me zagrle svaki put kada me vide da plačem, kada mi brišu suze i govore kako on nije vrijedan mojih suza.
Vjerujem im, ali to ništa ne mijenja. Svejedno ga volim.
To bi bilo za sada sve od mene. :))
Helena :)
Heej, evo mene napokon :D
Škola mi zadaje probleme, pa nisam imala vremena prije napisat novi post, pa evo sada ;)
Kod mene ima dosta toga novoga... ne znam odakle da počnem. Pa evo prvo... ON.
- Svi skoro znaju da sam se zaljubila u njega. Zna mi pola cura iz razreda, par cura iz drugih razreda, obitelj (pokušavaju što više saznati o njemu, ali ja šutim xD ), i jedna cura iz NJEGOVOG razreda.
Je li to loše? Hoće li mu reći? Iskreno, bojim se. Ne znam šta da radim.
Iako stvari s njim idu na bolje. :D I sretna sam zbog toga.
Sve više pogleda koji nešto govore :)
Jučer sam rekla njegovoj prijateljici iz razreda da volim njega, i ona mi je rekla sve što zna o njemu. Ono što sam vam rekla da je za mene rekao da sam :"mala,ružna, crna" izgleda nije istina. Ona mi je rekla da on nikad nebi povrijedio neku osobu, i da to za mene sigurno nikada nebi rekao.
Sve bolje od boljeg ;)
- Sutra je Valentinovo. Zabava u našoj školi koja je uvijeek ista. Dobro, ne želim sada lagati...jedva čekam ;)
Prvi puta ću zablistat, a nek onda vidim izraz ne njegovom licu ;)
Imam crnu haljinu, do iznad koljena, i sada mi recite je li bolje da uzmem crne najlonke ili boje kože? Ako uzmem crne izgledat ću kao da imam tajice, pa mislim da je bolje da uzmem boje kože.
Vi recite što bi bilo bolje.
- Ako niste znali, treniram rock 'n' roll. U subotu smo bili na turniru u Križu, i osvojili smo prvo mjesto. Ja nisam mogla vjerovat. Vrištala sam od sreće. Zlatna medalja mi je sada u ormaru ;)
Te moje curke neću nikad zaboravit ;)
- Škola. Ocjene. Problemi na sve strane. Zbog njega sam prestala učiti, i uopće nemam volje ni zašto, a kamoli za učenje. Znam da bih trebala stisnut sad, jer počinju testovi, a ja samo maštam...
Nečem se čudim. Dobijam dobre ocjene. Same petice su mi u imeniku, ali ne učim! Kako je to moguće?!
Kažu mi da dobijam petice "na lijepe oči". Hahah sada već počinjem vjerovati u to xD
Pogotovo kada me roditelji samo tjeraju da učim, i svaki dan čujem :"Jesi učila!? Uhvati se knjige!" ili slično.
A onda budem još depresivnija, i imam još manje volje.
Dobro, ima još toga, ali sam trenutno zaboravila...
Puno pozdrava, i zabavite se na Valentinovo =)
Ma tko šiša Valentinovo, zabavljajte se cijeli mjesec xD
Vaša Helenaa ^^
Evo novo za promjenu ;)
Kod mene ništa novo, malo sam depresivna zadnjih dana i tako to.
Škola >.<
Sve o K i L i T sam rekla još dvjema prijateljicama. Vjerujem im, i mislim da me neće raročarati, izdati ili tako nešto.
Jučer mi je jedna od njih dvije rekla da je, kad sam išla u kantinu, buljio cijelo vrijeme u mene, i da se smijao.
Još ne kužim te njegove znakove, ali vidjet ćemo. Šta bude, bude :)
Današnji post malo ću promjeniti, da ne bude samo o Njemu. Razmišljala sam o blogu.
Tako je jednostvano sve svoje misli, sve svoje tajne napisati, i objaviti na vlastitoj web stranici, jer znaš da će te dragi blogeri podržavati u svemu, i dijeliti ti savjete. Moj blog je moj dnevnik. Mogu mu se povjeriti, a tako se povjeravam i vama. Hvala vam svima od srca što mi dajete savjete, što mislite da nisam neka luđakinja (dobro, iako jesam :P), što mi drage volje pomažete i čitate me. Hvala vam svima!
Vi mi dajete nadu. Nadu da će nešto biti od svega toga, da će prije ili poslije skužiti da i ja postojim (iako već zna xD).
Mrzim laž, kada neki ljudi pišu postove samo zbog više komentara. Ima i takvih, i iskreno žalim ih. Radije pišite iskreno o svojim osjećajima i o svom danu, nego napisat naprimjer :"Idem na Maldive" ili "Dobila sam bicikl za ročkas!!" ili slično.
Meni komentari nisu toliko važni, koliko vaše iskreno mišljenje o svemu tome. Tako da, iskreno mi recite sve što mislite.
"Njegove smeđe oči daju mi nadu
da ću jednog dana postati njegova.
Valovi njegove crne kose govore mi da sam premlada,
da ima još vremena.
Predivan osmijeh na njemu otklanja mi sve muke, i
u tom trenutku postajem bezbrižna.
Pogled na njegove usne daju mi do znanja
da ću se boriti, boriti za njega. 
"
Pjesma koju sam napisala. Ne znam kakva je...?
Iskrena mišljenja. :))
Eto, nešto da nažvrljam, jer nemam baš inspiracije ;)
Vaša Helena ^^
Jučer:
Ja i T bile smo kod mene. Javila nam se prijateljica od L koja i sjedi s njim u klupi.
Ona zna za sve to da je T bila zaljubljena u L i sve...
Ja i ona smo preko fejsa nešto čavrljale o njih dvoje i to, i ona je rekla da ga T pusti na miru, i da on za nju misli da je još dijete, da je za to njega previše i svašta još. Onda je meni T rekla :" To za njega previše!? Pa šta je on tu učinio!? Javio se na par poruka, telefonskih poziva, bio vani, šetkaro s prijateljima, i to je to!" , iskreno, slažem se s njom. Ne znam šta je to njemu toliko previše?
Za nekoga smo T i ja dijete, ali za nas ne.
T me je zamolila da ona njoj objasni situaciju, i naravno da sam joj dopustila. Cijelo vrijeme je govorila istinu, sigurna sam. Poznam je predobro.
".Htjela bih ti samo reći da ja njega na neki način nisam voljela.Tj.Recimo da sam bila samo zaluđena njime.Ne patim i ok mi je.Jer se nikada nisam previše vezala.Ispred mene su godine i godine.Nije jedini i mislim da ne bih trebala na nekog takvog gubiti svoje vrijeme. Bolje da se uhvatim škole.Nikad ga nisam ni upoznala i mislim sve najbolje o njemu.On nije mene nikada upoznao i neznam,možda smo dobili međusobno krivo mišljenje.Možda je on super dečko.Tj. ja nemam ništa protiv njega.I ja bih isto tako postupala da me netko mojih godina ometa svak dan .Iako nisam ali dobro.Još uvijek mislim da je on ok ali zbilja mlad je i on i ja još mlađa i nek ide on u tehničku i nek se posveti knjigama.Sve je to ok.I pozdravljam ga,ali nemoj mu to reći jer možda je ovo zadnje što ću izreći svojim glasom za njega.Možda je ovo zanji put da se pojavljuje u mojim rečenicama ali uvijek će biti u mojim mislima.To je sve.Pozdrav, i hvala na savjetima."
I vjerujem joj.
Ja sam sjedila pored nje dok je ona to pisala, i odjednom sam počela plakati. Ne znam zašto, ali odjednom su mi se oči zamaglile i počela sam jecati i plakati. Pre emotivna sam. Znam.
Okej, to mi je sve malo tužno. S obzirom na to da ni mene K ne voli. Možda sam samo zaluđena njime? Ne znam. Nemogu prodrijet u sebe da to dokučim. Teško je.
Danas:
Nedjelja. Dan za odmor. Ili barem nekima? Ujutro na misu, i ugledam K kako sjedi skroz uza zid. Ne mogu sada reći da me gledao, ali mislim da je. Sjela sam skroz ispred, i nisam se osvrtala. I to mi je bilo jako teško, ne znajući gleda li u mene ili ne.
U ovo sam sigurna: kada sam stala u red da primim hostiju, gledao je u mene. A kada sam ga pogledala, spustio je pogled. A onda mi je odjednom nestalo zraka i zavrtilo mi se u glavi!
Ja sam ovih dana totalno pukla. Kažem vam. Više ništa ne razmišljam. Možete znati to po ovom, da sam htjela baciti čarape u kantu za smeće umjesto u prljavi veš. Okej, nisam normalna.
Razmišljam samo o njemu. O njegovim smeđim čokoladnim očima...ahh...
Da vas ne zamaram previše, to bi bilo to. Znam da vam više idem na živce s njim, ali ne znam o čemu da pišem. Kao što sam rekla, ne razmišljam o ničemu osim o njemu.
Hvala svima!
Helena ^^
Evo me =)
Četvrti dan škole i ja sam totalno pukla.
Kada sam tek došla u školu, u ponedjeljak, pogledao me. Činilo se kao vječnost.
I tako dan za danom, i uvijek me pogleda jedanput ili dvaput, i tako svaki dan...
Jučer sam promjenila frizuru, malo šiške promjenila. I kada sam došla danas u školu, dok sam se preoblačila, njegov prijatelj odjednom se zabuljio u mene. Gledao me nekih 10 sekundi, i uzvratila sam mu pogled. Iskreno, i on mi se sviđa. =D
Gledao me kao da me prvi put vidi, i uzvratila sam mu pogled, a on ga nije skrenuo, nego me nastavio gledati. Znak? Il samo fantaziram.
Prije par dana kada je bila večer šetala sam psa (maltezerica ^^ ) i sjetila se svega. Odjednom prolazila sam pokraj uspomena koje nikad neće izbljedjeti. Prolazila sam pokraj kuće gdje su išli prijateljici na rođendan, i sjećam se da su bili vani. On, L, i još jedan njihov prijatelj. Sjedili su na trampolinu, a ja i T smo ih gledale. Naravno, L i K su znali da smo tamo i da buljimo u njih.
To su bila sjećanja, ali kada sam prolazila pokraj te kuće, sjetila sam se. Odjednom počela sam plakati. Gledala sam u uspomene, u njegov osmijeh, u njega kad se vozi na biciklu, kad igra košarku i njegovo graciozno bacanje lopte u koš, njegove oči koje su me gledale... Suze su mi se slijevale niz lice, a u ulici nikog nije bilo. Bio je mrak, a ja sam plakala, i pjevala stihove pjesme.
I never thought that it'd be easy,
Cause we're both so distant now,
And the walls are closing in on us
and we're wondering how ?
Da, znam da cmizdrim ali to je bilo jače od mene.
Ja u zadnje vrijeme čitam knjige, gledam telku i tako... ( da nebi rekli da pričam samo o njemu, iako znam da pričam xD)
Pitam se je li svakome tako u početku? Znam da sam još mlada, ali "I just need somebody to love".
Vaša Helena =)
Evo kod mene novo. Ne događa se ništa zanimljivo, osim što sutra počinje škola. Nažalost.
Ja pokušavam zadržati mirnu dušu kad pogledam u L i K.
Iskreno, u sebi plačem i vrištim.
Danas ujutro: Išla sam u crkvu s T. Ušli smo unutra i shvatila sam da L sjedi par redova ispred nas. Čim sam sjela, pogledao je u mene i u T. Ja sam pogledala u njega, i odmah se okrenuo. Što mu to znači!? Mislila sam da nas zaboravlja.
K nažalost nije bio u crkvi, ali on ne dolazi često. Vjerujte mi, jednog dana kada ga upoznam će dobiti pljusku zbog toga ;)
Jer me pati.
Danas poslijepodne: Plakala, razmišljala o tomu svemu, sredila torbu za sutrašnji polazak u školu. Oprala sam kosu, i razmišljala o tome kako ću ga sutra opet vidjeti u školi kako skače po hodnicima. To me razmišljanje odmah praspoložilo, ali i rastužilo. Sutra će opet sa L doći u školu, i ignorirat me. Kao i uvijek. Sutra ću opet uhvatit jedan njegov pogled koji gleda prema meni i govori sve L kao špijun. -.-"
Barem mislim. Moram malo smanjit svoju maštu xD
Ovih par dana živim u sedmom nebu. Iskreno, volim ga. Ali on mene ne. I točka.
Sada: Sjedim za kompom, razmišljajući još uvijek o svemu tome. Istodobno pišem ovaj post i čitam elektroničnu knjigu koju sam skinula.
Mislim o tome što ću sutra obući. Brat je pokraj mene i sluša dosadne pjesme za dječicu. Bila mama kukunka bio tata taranta.
Kako je sladaak! Okej, znam, fantaziram malo previše ;)
Sutra u školu. Joooj de držite mi fige, molim vas!
Sutra počinje sve opet ispočetka. 6 mjeseci gledat ću ga, bez prestanka, svaki dan. Kako da to sve izdržim!? Kako da samo iz prikrajka gledam, kada u sebi vrištim!?
Za to krivim ovu rečenicu ispod.
Hej :D
Evo, pošto vi ne razumijete cijelu situaciju, sada ću vam je objasniti.
Imat ću slova umjesto imena, jer će se onako zakomplicirati...
Evo ovako vam je to išlo ispočetka.
Moja prijateljica...sve započinje s njom. Moja prijateljica ne živi u mom naselju, i ne ide u moju školu, ali ovdje dođe zbog mene. Jer smo mi najbolje prijateljice, koje si sve govorimo itd.. I tako je to započelo... Moja prijateljica, koju ćemo nazvati T se zaljubila u dečka iz mog naselja. Taj dečko je koju godinu stariji od nje, i ide u moju školu. Njega ćemo nazvati L. On je shvatio da se moja prijateljica T zaljubila u njega. T je saznala sve o njemu, gdje živi, kako mu se zovu braća i sestre, njegov broj telefona, njegove idole...sve! Shvatile smo čak i da je on previše stidljiv, što su nam potvrđivali drugi ljudi koje smo pitali o njemu. Kako je on shvatio da se T zaljubila u njega, on joj je počeo pokazivati nekakve znakove ; smješkao joj se, išao je uvijek blizu nje, i tako.
Ja sam prijateljici i njemu samo pomagala da se približe što više, kako bi se mogli i upoznati, ali nije išlo.
Sve sam radila za T. Pokušala sam joj pomoći. Saznala sam par informacija o njemu, iako je ona saznala još više ;D
A onda sam sve to i zabrljala. Naravno, fejs mi je u tome pomogao -.-"
Pitao me je na fejsu koji je ona razred, i ja sam mu rekla. Neznam bi li bilo bolje da sam lagala, ali mislim da ne zato što bi on to ionako otkrio. On nije znao koliko je ona mlađa od njega, i onda kada je saznao od mene, blokirao nas je.
Ali mi naravno nismo odustajale. T ga je nazvala na telefon, i pitala ga može li nas odblokirati s fejsa. On ju je pitao kako smo saznale njegov broj telefona, pa mu je T rekla da je našla u imeniku.
Na ulici ju je ignorirao. Pravio se da ne postoji. Ni ona, ni ja.
Odblokirao ju je, ali kad smo mu poslale samo jednu poruku, opet nas je blokirao. Nismo se trudile više ga zvati.
Onda sam ja ugledala njegovog najboljeg prijatelja. On je njemu bio nešto isto kao i ja mojoj prijateljici. Njega ćemo nazvati K. On je znao za sve, jer mu je L rekao.
Na fejsu sam slala zahtjeve svima iz njegovog razreda, i tako sam poslala jednoj curi koja je sjedila sa L u klupi. Ona me nekako nagovorila da joj kažem sve o tome, o T i meni i o tome kako se T zaljubila u L. Dodala sam da ga je i zaboravila, da ga ona nebi zezala.Ali T ga je i pokušala zaboraviti. Onda je ta njegova prijateljica koja sjedi s njim u klupi rekla da će pokušati nagovoriti L da se ispriča T i meni, ali on je rekao da nam se nema što ispričavat.
Pa sam poslala poruku jednom iz njegovog razreda. Pitala sam ga jel zna tko sam, ali on je odgovorio da ne zna. Rekla sam mu da pita K jer on zna. I onda je on rekao ono što me zaprepastilo: K je njemu rekao da sam "mala, ružna, crna.".
Imam li što za dodati? Ne.
I tako je T skoro pa zaboravila L, ali zna za moju patnju za K. Pa mi pokušava pomoći, ali K za mene zna samo po tome što se moja prijateljica zaljubila u njegovog prijatelja, i nikako drugačije. Osim po tome što sam im dosađivala xD
Također me ignorira, kao i L.
Više ih ne vidim vani, ali ni ne želim. Pokušavam zaboraviti cijelu tu zbrku. Ionako imam dovoljno problema. I jučer sam pukla. Isplakala sam se... ali koje koristi od toga!?
Vaša Helena =)
Ok, razmišljala sam i shvatila da mi je facebook uništio život. Prije par mjeseci nisam ga imala, i napravila sam ga samo zbog njega. Da, zbog njega. Jer sam mu htjela gledati slike i tako to...
I onda sam otada postala ovisna. Svaki dan visim na fejsu po cijeeli dan, i da ništa drugo ne radim. Čak sam zaboravila i školu.
Uništio mi je život. Doslovno. Samo što prije mislim da odem do kompa i vidim imam li kakvih obavjesti, poruka ili zahtjeva!
Ne znam čemu to uopće služi!? Samo se natječeš s drugima tko će prije skupiti više "lajkova" na nekom statusu. A statusi su uvijek isti. Samo se kopira.
Zar nije bolje biti cijeli dan s prijateljima vani, nego na fejsu!?
Ili nešto što me posebno živcira: Vidiš se s nekim svojim prijeteljem/prijateljicom, i družite se, razgovarate... i kad on bude išao kući, vi odmah požurite do fejsa da vidite je li stigao kući!? Pa malo prije ste se vidjeli!
Napravila sam taj fejs zbog njega, i shvatila sam da ustvari ne želim fejs. Poslala sam mu zahtjev ( njemu ) , i nije me prihvatio. Poslala sam mu par poruka, i on nije odgovarao, a onda me je blokirao. Dobro, ja sam se šokirala. Blokirao!
I onda prije par dana ja pokušam opet vidjet jesam li još blokirana, a mislila sam da jesam i da njega uopće nije briga, ali onda sam ostala potpuno zatečena. Odblokirao me je.
Možete li mi pomoći odgonetnuti zašto je to napravio? Mislim, naravno je meni drago što me je odblokirao, ali to znači da ipak razmišlja o meni? Zašto bi me odblokirao, osim ako se nije sjetio da me je blokirao, a to što me se sjetio valjda je dobar znak, zar ne?
Ipak mislim da ništa od tih njegovih "znakova". Ja nisam lijepa da bi se okretao za mnom. I ljudi stalno misle da sam dosadna, a ja nisam dosadna, nego sam radoznala. Zašto ljudi uvijek misle krivo!?
Zašto imaju drugačije slike o nama!? O drugim ljudima!? A nije me ni upoznao. Kako on može znat da sam dosadna?
Shvatila sam samo da od fejsa nema ništa. Bolje je da se uhvatim knjige, a ne cijeli dan da visim na fejsu.
A i probat ću manje plakati, jer sam opet plakala...Jednostavno se sve nakupi u meni i ja eksplodiram! Onda plačem nekih 2 sata, jer se nemogu smiriti...čak me je i prijateljica pokušala smiriti, u uspjela je...donekle. Ona jednostavno ne kuži kako je to, jer ona nikad nije plakala zbog nekog dečka, ali kada nju to bude snašlo, morat ću ja tješiti nju. Nažalost, život je takav. Plačemo, a ne znamo da možda na svijetu postoji netko tko plače zbog nas. Hmm...
Vi komentirajte ostalo. :D
P.S. : Par dana neću biti na internetu jer moram negdje ići, ali vi ostavljajte komentare, i vratit ću vam ih kada se vratim :)
Vaša Helena ^^
U moj život si ušao nenadano, a to nisam očekivala...
U moje srce si ušao, i ključićem ga zaključao...
Zašto? Ima li poseban razlog?
Vjerujem da nema...Samo si me začarao...
Koja je bit toga svega? Da oko tebe letam kao osa?
Da te ne puštam na miru do kraja vijeka?
Dok ne shvatiš kakva sam osoba zaista...
Zašto mi taj jedan pogled ne uputiš? Pogled koji bi mi značio sve...
Pogled koji bi mi dah zaustavio...koji bi mi srce uzburkao...
Mislim da znam odgovor...
Ali je li taj odgovor točan? To sam ti znaš...
I mislim da taj odgovor neću saznati...bar ne sad.
Vaša Helena ^^
Razmišljam zašto je ljubav bolna?
Ušao je u moj život prije par mjeseci. Gledala sam ga u školi, i čekala da me barem jednom pogleda...ali toga nije bilo. Nije bilo tog pogleda koji bi mi rekao : " Prekrasna si." ili " sviđaš mi se". Toliko noći sam proplakala zbog njega, toliko suza prolila. Svijet mi se srušio. Svakog dana bila sam depresivna, svaku noć plakala, svako jutro iščekivala sam ga.
Stariji je od mene.
Volim ga. Jednostavno, htjela bih da mi bude blizu, da mu mrsim rukama njegovu crnu kosu, da me zagrli kao nikoju drugu. Htjela bih da i on mene voli, kao što ja volim njega. Htjela bih da me poznaje.
Da...dobro ste čuli. Ne poznaje me. Zna me samo iz viđenja. I to je to!
A to ne želim! Želim da me poznaje! Da poznaje pravu mene!
Htjela bih da bude kao u bajci...
Zašto je tamo sve tako jednostavno? Zašto tako nije i u stvarnom svijetu?
Ovih par mjeseci nalazila sam se samo u mašti, a stvarnost sam zaboravila.
On mene ne voli, i s tim se moram pomiriti.
Čula sam negdje kako je za mene rekao da sam "mala, ružna, crna". Neznam je li to trač, ali vjerujem. Neznam zašto. Ja sam za njega takva.
Ja to ne mogu promijeniti. Tako je, kako je. Plakat ću koliko mogu, jer kažu da je onda lakše. Isplakat ću se. Jer znam da sam ja za njega ništa. On ne zna ni da postojim. Voljela bih da zna da ga barem jedna osoba na svijetu voli, ali on to neće saznati. Barem mislim.
Neznam više šta da razmišljam!
Suze su bolne...ali pretrpit ću. Moram.
Vaša ~Helena~
Heii. Ovo je moj novi blog. 
Na ovom blogu pisat ću svoje osjećaje. Znači priče, pjesme, ili osobne postove. Imam komplicirani ljubavni život, i voljela bih da ga podijelim s drugima.
Zovite me Helena. Ne zovem se tako, ali to ime mi je predivno 
Hvala svima <3
